Izrada studije o transfernim cenama

Transfernom cenom smatraju se cene po kojima se prodaju proizvodi i uslge između povezanih lica , zbog čega se često prevode i kao dogovorene cene.
Transferne cene

Ono sto je binto, da pored dostavljanje izvestaja o transfernim cenama,  pravnim licima i preduzetnicima, propisano je da se transakcije sa povezanim licima posebno iskaže u Poreskom bilansu.

S obzirom da kod transakcija sa povezanim licima postoji mogućnost značajne kontrole i da se najčešće realizuju van tržišnih uslova, transferne cene se često prevode i tretiraju kao dogovorne cene. Nezavisna lica posluju po tržišnim pravilima i po cenama koje se formiraju na tržištu, dok povezana lica sama kreiraju pravila i uslove u međusobnim odnosima, odnosno one međusobno formiraju (dogovaraju) transferne cene.

Prvi korak u primeni poreskih pravila o transfernim cenama je identifikacija lica koja se za poreske potrebe smatraju povezanim.

Smatra se da između dve firme postoji veza ako između njih postoji kontrola, kao i uticaj na donošenje poslovnih odluka.

Kao osnov povezanosti javljaju se:

  • kapital i upravljanje (upravljanje kao osnov povezanosti – povezano lice posredno ili neposredno poseduje najmanje 25% glasova u organima upravljanja)
  • rodbinske veze (bračni ili vanbračni drug, potomci, usvojenici i potomci usvojenika, roditelji, braća i sestre).

Povezanim licem se smatra i stalna poslovna jedinica nerezidentnog pravnog lica i sve transakcije između stalne poslovne jedinice u Republici Srbiji i njene nerezidentne cetrale smatraju se transakcijama između povezanih lica. Sa druge strane, transakcije između rezidentne matice i njene stalne poslovne jedinice u inostranstvu nisu predmet transfernih cena, jer se u Srbiji oporezuje dobit na nivou matice koja, pored dobiti ostvarene u zemlji uključuje i dobit od poslovanja nerezidentne stalne poslovne jedinice.

Obveznici koji u poslovnim knjigama imaju iskazan rashod po osnovu kamate na primljene zajmove, odnosno kredite od povezanih lica, imaju obavezu da prilikom sastavljanja poreskog bilansa, izvrše korekciju kamate po pravilima o utanjenoj kapitalizaciji i transfernim cenama.

Korekcija kamate se vrši na osnovu Pravilnika o kamatnim stopama za koje se smatra da su u skladu sa principom “van dohvata ruke” koji Ministar finansija donosi za svaku godinu.

Naime, povezana lica mogu odobravati zajmove jedni drugima po kamatama koje su veće od tršišnih kako bi obveznik koji je primio zajam iskazao trošak kamate u većem iznosu i na taj način umanjio osnovicu poreza na dobit. Kako bi se to izbeglo, propisuju se pravila koja nalažu poreskim obveznicima da izvrše korekciju rashoda kamata u poreskom bilansu.

Takođe, obveznik koji je odobrio zajam povezanom licu, sa kamatom ili bez kamate, dužan je da izvrši korekciju prihoda ukoliko je to neophodno. Naime, ukoliko je zajam odobren bez kamate ili sa kamatom koja je niža od kamate “van dohvata ruke”, obveznik je dužan da za iznos pozitivne razlike uveća oporezivu dobit.

Dakle, obaveza korekcije rashoda postoji u sledećim slučajevima:

  • primljen zajam od povezanog lica sa kamatom;
  • odobren zajam povezanom licu sa kamatom;
  • odobren zajam povezanom licu bez kamate.

Obveznik koji primi beskamatni zajam od povezanog lica nema nikakvu obavezu u smislu transfernih cena.

Pravilnikom o transfernim cenama se bliže uređuje forma i sadržina dokumentacije o transfernim cenama, način utvrđivanja cene transakcija među povezanim licima, kao i način utvrđivanja osnovice za obračun amortizacije stalnog sredstva nabavljenog iz transakcije sa povezanim licem.

S obzirom da izveštaj o transfernim cenama u punom obimu sadrži veliki broj podataka omogućeno je obveznicima da, uz ispunjenje nekih preduslova, podnose izveštaj o transfernim cenama u skraćenom obliku.

Prema Pravilniku, najvažniji korak je izbor metode za proveru usklađenosti transfernih cena sa cenama utvrđenim po principu “van dohvata ruke”. Izabrana metoda mora da odgovara okolnostima pod kojima su pojedine transakcije izvršene.

Izbor metode se zasniva na analizi činjenica pri čemu je potrebno sagledati:

  • prirodu transakcija koje su predmet analize;
  • dostupnost i pouzdanost podataka za analizu;
  • stepen uporedivosti između transakcija obavljenih po transfernim cenama sa transakcijama koje se obavljaju sa ili između nepovezanih lica kada se ove transakcije koriste za proveru usklađenosti transfernih cena obveznika sa cenama utvrđenim po principu “van dohvata ruke”;
  • primerenost korišćenja finansijskih podataka nepovezanih lica za analizu usklađenosti transfernih cena po pojedinim vrstama transakcija koje obveznik obavlja sa povezanim licima;
  • prirodu i pouzdanost pretpostavki.

Metoda za analizu transfernih cena se bira na nivou vrste transakcije. U skladu sa Pravilnikom koriste se sledeće metode:

  1. Standardne transakcione metode
    • Metoda uporedive cene na tržištu
    • Metoda preprodajne cene
    • Metoda cene koštanja uvećana za uobičajenu zaradu
  1. Metode zasnovane na dobitku
    • Metoda transakcione neto marže
    • Metoda podele dobiti
    • Bilo koja druga metoda kojom je moguće utvrditi cenu transakcije po principu “van dohvata ruke”

Izveštaj o transfernim cenama se podnosi Poreskoj upravi u istom roku u kom se podnosi poreska prijava i poreski bilans.

Za pravna lica rok je 180 dana od dana isteka perioda za koji se utvrđuje porez, a za preduzetnike je rok 15. april tekuće godine za prethodnu godinu.

Za više informacija o transfernim cenam, možete nas kontaktirati.

Ivan Nikolić

Ivan Nikolić

Diplomirani ekonomista

Facebook
Twitter
LinkedIn